Prvo, shvatimo osnovne karakteristike RS232 i USB-a. RS232 je tradicionalni serijski komunikacijski standard koji postoji desetljećima. Obično se koristi za povezivanje računala i vanjskih uređaja, kao što su modemi, pisači i serijski miševi. RS232 koristi serijski prijenos podataka, što znači prijenos podataka bit po bit. S druge strane, USB (Universal Serial Bus) je moderniji komunikacijski standard s ciljem pružanja većih brzina i veće kompatibilnosti uređaja. USB podržava istovremeni prijenos više bitova podataka, tako da se više bajtova podataka može poslati u jednom prijenosu.
Što se tiče brzine, USB je obično brži od RS232. USB ima više verzija, od kojih svaka nudi različitu najveću brzinu prijenosa. USB 2.0 može doseći do 480 Mbps, dok su USB 3.0 i USB 3.1 brži, dosežući 5 Gbps odnosno 10 Gbps. Nasuprot tome, brzina prijenosa RS232 obično je niža, obično oko 115,2 Kbps. Stoga, u smislu čiste brzine prijenosa, USB je obično brži.
Međutim, kako bi se sveobuhvatno ocijenila njihova izvedba, potrebno je uzeti u obzir druge čimbenike. Prvo, RS232 je obično prikladniji za komunikaciju na velike udaljenosti, dok USB ima relativno malu udaljenost prijenosa. To čini RS232 praktičnijim u određenim specifičnim scenarijima, kao što su situacije u kojima je potrebna komunikacija na daljinu između uređaja.
Drugo, RS232 je asinkroni komunikacijski protokol, dok USB može podržati i sinkronu i asinkronu komunikaciju. Asinkrona komunikacija znači da se podaci šalju u nepravilnim intervalima, dok sinkrona komunikacija sinkrono šalje podatke prema signalima sata. U određenim posebnim primjenama, asinkrona komunikacija može biti prikladnija, a RS232 ima prednosti u tom pogledu.
Osim toga, USB je obično lakši za korištenje i konfiguraciju. Prilikom uključivanja i isključivanja uređaja, USB uređaje sustav automatski detektira i konfigurira, dok RS232 obično zahtijeva ručnu konfiguraciju. To čini USB lakšim za korištenje i prednosti plug and play.
